trebam te ne trebam te ne vidiš da jedino to može spasiti sve a ne vidiš dalje ukrast će me odnijet ciganima |
bitke nisu dobivene, iako smo o njima sanjali. ti si usporen, ja dinamična, ti si preplašen, ja spremna, da zatvorim vrata tvog crvenog auta. puštam te da odeš u neznatnost sobe, koja te guta zajedno s tvrdim krevetom. blefiramo iako je kraj nagovješten samim početkom kada smo hodali ulicama i plakali, a da nismo znali što nas čeka i gdje. s kim, s čim, odlazim i zalupim ti vrata pred nosom, ne dolaziš, ne tražiš me, ostao si ona stara kukavica, obavijena zidom hladnoće, ne, nisam te naučila, nije te ni ona naučila, što je bezuvjetna ljubav. |
tiho me muči zov prirode. uništava ostatak preostalog razuma. vuče me dublje i dublje. ljubim joj oči duboke, vodene. ostatak neodspavanog sna ostavljen stoljećima na zaborav, opija me mirisima muškog znoja. izgubljena i ponovno pronađena. |